Rezervacija
The Pule Estate

Priča Imanja Pule

U vrijeme gospodarske krize 1933. godine djed sadašnjeg vlasnika prodao je Imanje Pule bogatoj Slovenki koja se upravo tada vratila iz Amerike. Godine 2004. unuk prvog vlasnika otkupio je imanje od unuke nekadašnjeg kupca i tako omogućio da obiteljsko ime i imanje zajedno dalje žive.

OBNOVA – s ljubavlju prema detaljima

Sve se vrti oko oraha – središnjeg drveta u dvorištu – koji obitelji Anderlič pruža hlad i zaštitu već gotovo dvjesto godina; drvo je posađeno 1819. godine kad je obližnji štagalj dobio novo krovište. Orah je i ono što cjelokupni arhitektonski sklop spaja u povezanu cjelinu. Dakle, umjesto talijanske piazze – domaće rustikalno dvorište s bunarom, gdje je tekao svakodnevni život tadašnjih vlasnika imanja. Ljeti ih je hladila sjena bujnog oraha, a zimi su ih grijale peći u obiteljskoj kući. Tijekom obnove 2005. godine sve pećnice pažljivo su odstranjene iz postojećih peći, a na osnovi njihovih uzoraka izrađene su identične nove; one i danas krase peć u „velikoj kući“ i peć u „maloj kući“ seoskog domaćinstva. Kad su se 2006. godine pokazali prvi znakovi da drvo vene, u pločama dvorišta izbušeni su posebni kanali koji stablu pružaju zrak i potrebnu vlagu. Tako orah i danas kraljuje imanjem.

Unutarnje ploče u kući, restoranu, vinskom podrumu i konjičkom klubu te dio vanjskih ploča u dvorištu izrađene su od postojećeg kamena na imanju – prilikom iskopa tla za podrumsku etažu 2005. godine taj je kamen otkriven, narezan, oblikovan i izbrušen – za ponovnu upotrebu u unutarnjim prostorima. Tijekom obnove kuće odstranjena je i cijela drvena stropna konstrukcija te je zamijenjena betonskom pločom. Drvene grede poslane su na dendrološku analizu na Biotehnički fakultet u Ljubljani. Analiza kestenovih i hrastovih greda otkrila je stvarnu starost drva koje je posječeno 1649. godine i ugrađeno u stropnu konstrukciju 1650. godine. Dio grede s pripadajućim certifikatom i danas se može vidjeti na trijemu stare kuće odmah kod ulaza. Sve grede starog stropa raspiljene su i od njih je stolarski majstor izradio ulazna vrata s okvirima i sva unutarnja vrata stare kuće. U unutrašnjosti kuće na prednjem zidu ugrađen je tabernakul s Bogorodicom i djetetom iz sredine 18. stoljeća (djelo poznate južnotirolske rezbarske radionice); Bogorodica cijelo vrijeme bdije nad imanjem i njegovim posjetiteljima.

Nasuprot stare kuće nekadašnja je staja, odnosno današnji restoran sa šezdeset sjedećih mjesta. Vizualno je povezan sa stajama za konje – gost u restoranu tako može preko stakla promatrati konje i osjetiti njihovu energiju. Restoran vodi u vinski podrum, koji krasi drvena skulptura svetog Martina na konju iz 18. stoljeća. Vinski podrum evocira vinsku tradiciju imanja i okolice, a opskrbljen je vrhunskim vinima iz Slovenije i svijeta; od Australije, Južne Afrike, Argentine do Sjeverne Amerike i cijele Europe. Osim svetog Martina na zidu visi vinska zakletva Hilarija Anderliča iz 1612. godine u gradskom vijeću u Ljubljani – ljubljanskog vinskog mjeritelja i građanina, prethodnika današnjih vlasnika imanja. Kovački elementi u vinskom podrumu, svjetla u restoranu i suiteima te brave i ključevi djelo su lokalnog majstora izumirućega kovačkog zanata.

Iz restorana s vinskim podrumom selimo se do kućica za goste. I u njima do izražaja dolazi kvaliteta lokalnoga kovačkog (građevinska stolarija) te stolarskog zanata (namještaj izrađen od domaćeg smrekova drva, odnosno drva iz domaćih šuma). Kućice su građene po uzoru na ruralnu građevinsku baštinu Dolenjske iz proteklih stoljeća; trećina je kućice zidana, a dvije trećine su drvene – izgrađene od sušena smrekova drva i iznutra obrađene pčelinjim voskom. Kućice su prekrivene drvenim crjepovima te imaju drvene kapke i drvene oluke – što je danas iznimno rijetko. Kućice zajedno obuhvaćaju šest suitea s jednom spavaćom sobom i tri suitea s dvije spavaće sobe. Griju se, kao i cijelo imanje, na drvenu sječku iz domaće šume. Oprema za grijanje i cjelokupna mehanizacija za rad na imanju nalaze se u tehničkom objektu pokraj manježa za konje, a od prvotnog oblika razlikuje se samo po većoj kvadraturi.

Između konjičkog kluba (nekadašnje kolarske radionice za kola, bačve i mlin) i današnjih sanitarija (nekadašnjeg svinjca) nalazi se veličanstveni dvostruki sjenik – „toplar“ iz 1884. godine. Taj je sjenik nadomjestio nekadašnji, koji je zbog trulog drva srušio vjetar. „Toplar“ je dovezen iz Šmartna pri Litiji, gdje je rastavljen, a ponovo je sastavljen u svojem novom domu na imanju i kvalitetno obnovljen. Impresivan sjenik sastoji se od dva kata, što je jedinstveno čak za Sloveniju – zemlju sjenika. Svojim položajem u prostoru okrenut je prema glavnom dvorištu i tako izražava dobrodošlicu svim posjetiteljima Imanja Pule.

Savršen odmor od svakidašnjeg života